Moj internet dnevnik
Anto Đapić
Blog
srijeda, travanj 25, 2007
Vlast uvijek mora imati veći stupanj tolerancije u odnosu na opoziciju, ali postoji granica. Rekao bih da je ta granica prekoračena na zadnjoj sjednici, na kojoj smo zaista otrpjeli svašta iz redova opozicijskih vijećnika
 
 
 
TKO GOVORI ŠTO HOĆE, TAJ ČUJE ŠTO NE ĆE
 
Razvoj tolerancije, demokratskog društva, demokratskih odnosa u našem Gradskom vijeću i među svima nama -  ovisi o obje strane. Ne samo o nama; ne samo o meni kao gradonačelniku; ne samo o Gradskom poglavarstvu; ne samo o vijećnicima pozicije - nego i o vijećnicima opozicije.
 

Politička kultura u Gradskom vijeću Grada Osijeka, omiljena je tema upravo onih koji pokazuju začuđujuću insuficijentnost glede elementarne pristojnosti i kućnoga odgoja. Dio oporbenih vijećnika Gradskoga vijeća Grada Osijeka na pretposljednjoj je sjednici svojim uvrjedama, doista, prelio bačvu strpljenja i odmjerenosti vladajuće koalicije. Zapisnik smo stoga vodili tako, da su se u njemu našle sve tonski zabilježene upadice, koje se inače ne bilježe. 

Vijećnik prof. dr. sc. Zlatko Kramarić je, primjerice, predsjedavajućem mr.sc. Ivanu Bešliću dobacio: „Majmune!“ Njegovu upadicu bilježim zato što često ponavlja kako je Osijekom zavladao palanački duh otkad on nije gradonačelnik. Bilježim je i zato što je zahtijevao poštovanje institucije gradonačelnika, dok je on obnašao tu časnu dužnost. Tvrdio je, naime, da se ne mora voljeti njega, ali se s poštovanjem mora odnositi prema instituciji (gradonačelnika). Sada svoje poštovanje prema toj istoj instituciji kolega Kramarić izražava tako što me naziva likom koji vuče komplekse iz djetinjstva, piše pod navodnicima „uvaženi“ gradski otac; o Osijeku govori kao o palanci u kojoj se stidi živjeti. 

Iskreno govoreći u Osijeku nedvojbeno ima palanačkoga duha. O njemu su mi sa zgražanjem svjedočili namještenici Gradske uprave, prepričavajući kako je vijećnik - dugogodišnji gradonačelnik, sveučilišni profesor i dopredsjednik HSLS-a - uneredio županijsku vijećnicu. (Sjednice Gradskoga vijeća održavaju se u vijećnici Osječko-baranjske županije.) Na odlasku sa sjednice razbacao je oko sebe stotine papira, akata Gradskoga vijeća! 

Na uvrjedljiva i omalovažavajuća vijećnička pitanja s pretposljednje sjednice Gradskoga vijeća, odaslao sam tražene odgovore u pisanoj formi. Ti su odgovori izazvali svojevrsnu konsternaciju kod svih osim kod vijećnika dr. sc. Marka Josipovića iz HSS-a, koji je na uljudno postavljeno pitanje dobio uljudan odgovor. Svi ostali dobili su pristojne, ali odlučne i tvrde odgovore kakvima se nisu nadali. (Te ću odgovore u cijelosti objaviti na ovome blogu, ali i dio zapisnika koji se odnosi na ton i način postavljanja pitanja oporbenih vijećnika.)
Sjednica Gradskoga vijeća Grada Osijeka od 23. travnja 2007. izazvala je revolt onog dijela oporbenih vijećnika, koji su dobili što su tražili, ali još uvijek ne i ono što su zaslužili. Na niz neurotičnih primjedbâ zbog stila odgovora, izišao sam za govornicu i rekao:

Želim odgovoriti svim onim vijećnicima koji su imali primjedbe na odgovore u pisanoj formi. Prema onom što smo čuli od gospođe Borzan, gospodina Vrdoljaka, gospodina Pavlinića, gospodina Srećka Jelinića, gospodina Zlatka Kramarića, dakle, gotovo svih  opozicijskih vijećnika, jasno je da su nezadovoljni tonom ili stilom odgovora koje smo u pisanoj formi dostavili na upite.
Čujte, ni meni nije drago na takav način komunicirati s vijećnicama i vijećnicima Gradskoga vijeća. Ali, nisam ja postavio pravila igre. Postoji izreka koja kaže: „Tko govori što hoće, taj čuje što ne će“.
Ne može se očekivati da nakon gotovo pune dvije godine, dio vijećnika ne bira riječi kada dođe za ovu govornicu. Uporno ponavljaju uvrjedu za uvrjedom i prema meni kao gradonačelniku i prema našoj koaliciji koja ima legalitet i legitimitet obnašanja vlasti, sustavno inzistirajući na nekom uvođenju palanačkog mentaliteta, a danas smo čuli da nas se upozorava i na primitivizam. Dakle, bez imalo krzmanja se na jedan najbezobrazniji način očekuje, da gradonačelnik, članovi Poglavarstva i vijećnici iz koalicijske većine pretrpe sve te uvrjede i da ostanemo i dalje pristojni. U dobroj se mjeri to trudim i pokušavam, a ako ste imalo objektivni priznat ćete da je tako, premda je vaše pravo da se s tim i ne složite. Ali dosta mi je toga. Nikada ne ću potencirati bespotrebne sukobe, ni provokacije s vijećnicima, ali ću uvijek znati odgovoriti na onakav način i onom mjerom kakvom zaslužuje onaj tko pokuša omalovažiti instituciju gradonačelnika ili omalovažiti i ignorirati legitimitet koji ova koalicija ima u obnašanju vlasti.
Evo, danas, na primjer, kada je kolega Kramarić komentirao zapisnik i docirao o hrvatskom jeziku, uspio sam pohvatati nekoliko njegovih jezičnih pogrješaka. Vi ste profesor hrvatskoga jezika, ja nisam. Ali rekli ste: van svake pameti, zapisnici su nepismeni, sa nepismenošću… A trebalo bi reći: izvan svake pameti, zapisnici nisu pismeni, s nepismenošću... Isto tako znate, da je rusizam uvaženi posve jezično-stilski opravdan, kao što je stilski opravdan germanizam farbanje u kontekstu ovog Vašeg jezičnog farbanja Vijeća.
To je, dakle, način na koji i vi određujete moje ponašanje. Ne može se očekivati, da će pojedinci sustavno nebiranim riječima govoriti o radu Gradske uprave, a onda očekivati da mi zadržimo razinu pristojnosti kojoj osobno težim. Vlast uvijek mora imati veći stupanj tolerancije u odnosu na opoziciju, ali postoji granica. Rekao bih da je ta granica prekoračena na zadnjoj sjednici, na kojoj smo zaista otrpjeli svašta iz redova opozicijskih vijećnika. Zbog toga sam odlučio ovaj puta odgovoriti na jedan način na koji niste navikli. Tako će biti i ubuduće, bude li vaša komunikacija prema nama i meni kao gradonačelniku neprimjerena i u neskladu s onim što se smatra normalnom i tolerantnom komunikacijom pozicije i opozicije. Mislim da sam bio više nego jasan vezano uz stil odgovora. Nadam se da ne će trebati ponavljati, ali kažem: to ne ovisi samo o nama.
Razvoj tolerancije, demokratskog društva, demokratskih odnosa u našem Gradskom vijeću i među svima nama -  ovisi o obje strane. Ne samo o nama; ne samo o meni kao gradonačelniku; ne samo o Gradskom poglavarstvu; ne samo o vijećnicima pozicije - nego i o vijećnicima opozicije.
antodjapic @ 13:58 |Isključeno | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 16, 2007
Skandalozna saznanja glede tajnih dogovora Carle del Ponte s Beogradom, obvezuju nas uputiti Vladi Republike Hrvatske sljedeće
O T V O R E N O   P I S M O
Republika Hrvatska znala je u najtežim trenutcima svoje novije povijesti iznaći primjerene modalitete zaštite vitalnih nacionalnih interesa. Hrvatska je znala rješavati problem embarga na uvoz oružja, koji su nametnule pojedine međunarodne interesne skupine i zemlje, kako bi pogodovale velikosrpskim nacional-teritorijalnim aspiracijama. Teritorijalni integritet i suverenitet očuvan je od vojno i diplomatski nadmoćnijeg agresora, jer smo do razborite mjere uvažavali diktate međunarodne zajednice.
Pozvani smo i danas s istim samopouzdanjem štititi nacionalne interese, jer kao što je devedesetih postojao konsenzus glede stvaranja samostalne države i naoružavanja na crnom međunarodnom tržištu, tako i danas postoji konsenzus parlamentarnih stranaka glede pristupa Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Ali, u tim smo pregovorima dužni brižljivo sagledavati dugoročne nacionalne interese.
Budući da je glavni tužitelj na suđenju Slobodanu Miloševiću sir Geoffrey Nice, javno optužio nadređenu Carlu del Ponte, da se tajno nagodila s Beogradom glede prikrivanja dokaza o umiješanosti Jugoslavije u agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pozivamo Vladu Republike Hrvatske na hitno pokretanje sljedećih postupaka:
1. podnošenje kaznene prijave protiv Carle del Ponte zbog zloporabe položaja i ovlasti
2. predlaganje Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda razrješenja Carle del Ponte s dužnosti glavne tužiteljice
3. zahtijevanje revizije kaznenih postupaka koji su u mandatu Carle del Ponte vođeni protiv pripadnika HV-a i HVO-a pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Izražavamo uvjerenje da će Vlada Republike Hrvatske biti na visini povijesnoga zadatka. Carla del Ponte kao službenica beogradskih, a ne međunarodno-pravnih interesa, godinama je ucjenjivala Hrvatsku sub poenama i Akcijskim planovima, temeljeći optužnice protiv pripadnika HV-a i HVO-a na dokazano neautentičnim brijunskim transkriptima i krivotvorenim pamfletima iz Veritasove radionice Save Štrpca. Istodobno je omogućila sakrivanje inkriminacija koje izravno terete jugoslavenske vlasti za rat i počinjene zločine.
Sir Geoffrey Nice ocijenio je nagodbu Carle del Ponte s Beogradom kao neshvatljiv presedan bez pravne osnove. Tim se postupcima glavna haaška tužiteljica otvoreno svrstala uz interese agresora, umjesto uz interes materijalne istine. Hrvatska mora odlučno djelovati i iskoristiti novonastalu situaciju. Vlada Republike Hrvatske ima jedinstvenu priliku završiti epohu orwellovskog Ministarstva istine koje je vodila Carla del Ponte, pišući promijenjenu povijest po kojoj je obrambeni karakter Domovinskog rata postao zločinačkim pothvatom, a Srbija neutralnim promatračem.    

Zagreb, 16. travnja 2007.
                                                                                                                                                                                                                 Anto Đapić, dipl.iur.
                                                                                                                                                                                                    predsjednik Hrvatske stranke prava
antodjapic @ 12:08 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, travanj 4, 2007
Budući da je bivša sugrađanka, danas Riječanka s nadimkom moj_svijet, postala na ovaj blog komentar o svojevrsnom beznađu koje za svojih rijetkih boravaka u Osijeku osjeća u ljudima, odlučio sam umjesto odgovora na post prenijeti u cijelosti članak iz Glasa Slavonije od 31. ožujka 2007.
Vrijednost tog analitičkog članka jest u tome, što je pisan iz pera ugledne novinarke jasne lijeve orijentacije, koja neskriveno ističe da mi nije osobno sklona.
Taj članak nedvojbeno dokazuje da profesionalno novinarstvo, usprkos svim pritiscima tržišta, još uvijek egzistira u perima profesionalaca svog zanata. Građani nesumnjivo imaju pravo na objektivnu informiranost. Ona podrazumijeva da se ne objavljuju samo loše i katastrofične, nego i dobre, afirmativne vijesti.  


OSJEČKI NEW DEAL: OD RETFALE DO ZELENOG POLJA RADI SE, GRADI, POPRAVLJA
 
OPROSTITE ĐAPIĆU, ON ZNA ŠTO RADI!
 
Poznajem ljude koji su odselili iz Osijeka kad je Đapić postao gradonačelnik. Priča im baš i ne drži vodu, a prave razloge kriju bucmasti novčaničići, ali svejedno, baš dobro zvuči za dokazivanje principijelnosti na nekom zagrebačkom šanku: “Neću živjeti u gradu kojem je Đapić gradonačelnik!” Nije Đapić ni meni nešto posebno po volji, ali, ruku na srce, od kada je on gradonačelnik, ovom su se gradu dogodile mnoge lijepe stvari. Zato, kad čovjek malo bolje razmisli, stvarno nije važno je li mačka crna ili bijela, glavno da lovi miševe!

9Svašta mu se unatrag godinu, dvije stavljalo na nejaka pleća i svašta mu se prigovara; te je l' u gradu ili nije, te je l' u sukobu interesa ili nije, te koliko ima saborskih, a koliko gradskih funkcija, te odakle mu onolika ušteđevina, pa onda ona nesretna otvorenja Rondela i Esseker centra zbog kojih redovito dobivamo naslovnice i udarne minute u dnevnicima, pa nas svađa s urarom, pa sa Šeksom, pa je pristran u najpoznatijem slučaju, pa se onda netko opet sjeti kukuruza i kojekakvih slika što su mu krasile glavni stan, ili kako se to već zove, pogotovo ovih dana kad je medijima ponovo zanimljiv zbog svog filma, pa je kamilica, a ne ljuta trava, pa je ovakav, pa onakav... i mogli bismo tako do jutra. Sve su to, međutim, prigovori koji idu na adresu onog drugog Ante Đapića, predsjednika Hrvatske stranke prava i osobno me, kao rođenu Osječanku, uopće ne muče, isto kao što me ne muči ni to što se Đapić tako rado odaziva u sve moguće emisije, svih mogućih televizija, kad ga god netko klikne, i što onda onako baš lijepo, uljuđeno, europski razgovara s raznoraznim budaletinama, naziva ih kolegama i citira njihove stihove. Prema svemu tome, on je politički trendsetter, i sve to rade i njegovi najžešći politički protivnici.

To što taj uljuđeni, europski stil ophođenja ne njeguje i u gradu kojem je gradonačelnik, pa na mnoge prigovore građana (a u posljednje su vrijeme uglavnom u trendu prigovori građana u dijelovima grada u kojima se nešto gradi - Istarska, Ribarska, Srossmayerova, Đakovština...) odgovara ne baš umilnim glasom - već bi me zanimalo. Ali, neću dalje “šiljiti kolac”, ovo je zapravo pohvalni tekst o gradonačelniku Đapiću, ponavljam gradonačelniku Đapiću. Puku predizbornu frazu jedne druge stranke čovjek je jednostavno proveo u djelo i pokrenuo Osijek, od Retfale do Zelenog polja. Završena obnova Trga Ante Starčevića (koji je Kramarić gradio k'o Skadar na Bojani), biciklistička staza prema Bilju, tramvaj i kružni tok na Mačkamami, rekonstrukcija Divaltove, Vinkovačke, dvorana na Jugu 2, dvije nove zgrade za socijalu na Uskim njivama, obnovljeni dječji vrtići, groblja, mrtvačnice, nova parkirališta, uređene Zagrebačka, Svačićeva, Trg Jagode Truhelke, Lučki prilaz, pješačka zona u Sunčanoj, otvoren Rondel velikana (dva puta je dvaput!), Vrtni centar, poduzetnički projekti tipa Esseker centar, Eurodom, Retfala nova, pokrenut projekt obnove gradskih pročelja, niz projekata u Slobodnoj zoni - sve to i još mnogo dobrih stvari ovom su se gradu dogodile otkako mu je Đapić gradski otac. Iako je nesporno da su mnogi od tih projekata započeti za Kramarićeva gradonačelnikovanja (neki će reći - sve što je bivši započeo ovaj je završio!) i da Kramariću mnogo toga nije išlo naruku, što se tu može, grah je pao tako pa gradske torte danas šlagom ukrašava Đapić. Dakako, nije samo Đapić zaslužan za sve te projekte, iza njih stoje i mnogi drugi vrijedni ljudi i vrsni stručnjaci, ali trebalo ih je pokrenuti. I za ovu godinu najavljeno je iz Gradskog poglavarstva mnogo dobrih stvari; radit će se na jedanaest cestovnih dionica, napraviti dvije nove biciklističke staze, pješački most kod Šećerane, urediti Ružičkin i Jelačićev trg, dobit ćemo bolju rasvjetu u gradu, novi kružni tok, sanirane deponije... Poslao nam je ovih dana na kućne adrese i proračun grada Osijeka i objasnio kuda idu naše kune, obećao da će pretvoriti Osijek u grad po mjeri svakog njegovog građanina. Radit će se po cijelom gradu i ni jedan njegov kutak neće biti zapostavljen, brujat će ponovo u Divaltovoj, Srijemskoj, Gackoj, Kirovoj, Kolodvorskoj, na Đakovštini, kreće i veliki projekt socijalne stanogradnje na Jugu 2, gradit će se tvornica mineralnih gnojiva u Slobodnoj zoni... ukratko u ovogodišnje infrastrukturne radove uložit će se više od 40 milijuna kuna! Ako mene pitate, to je i jedino što prave Osječane, one koji svoj grad nose u venama i žele u njemu živjeti unatoč i usprkos svim njegovim manjkavostima, treba zanimati. Svim ostalima stvarima neka se, kao i do sada, bave dokoni. Još samo kad bi u svim tim silnim Đapićevim projektima bilo malo više čovjeka, onog malog, jadnog, starog, gladnog, siromašnog, nezaposlenog (za to mu onaj veliki pjesnik i još veća ljudska i moralna budaletina ima dobre stihove - Pogledaj dom svoj anđele i skini paučinu s očiju...), što od Retfale do Zelenog polja ne primjećuje radilišta i gradilišta i svu ljepotu koja iza njih ostaje, već samo kontejnere, i kad bi se on, recimo, ugledao na svog zagrebačkog kolegu pa osim pauka posudio i ideju kako takvima pomoći, bilo bi baš lijepo živjeti u Osijeku.

Autor: Vera KOVAČIĆ, Glas Slavonije

 

 

antodjapic @ 13:35 |Isključeno | Komentari: 63 | Prikaži komentare
U petak 30. ožujka 2007. autorizirao sam tekst razgovora s Anitom Belak-Krile, novinarkom Slobodne Dalmacije. Razgovor je objavljen dan kasnije pod naslovom Židovi će zaraditi na filmu o meni. Uredništvo je iz posve razumljivih profesionalnih razloga razgovor od oko 9 kartica teksta skratilo na otprilike 6, zadržavši pritom vjerodostojnost izrečenoga. No kako se u nekraćenoj i autoriziranoj inačici nalaze potanja objašnjenja o različitim, široj javnosti zamimljivim stajalištima HSP-a i mene osobno (primjerice kada ću i pod kojim uvjetima otići u Jasenovac) odlučio sam tu nekraćenu, autoriziranu inačicu postaviti na blog pod identičnim naslovom.

ŽIDOVI ĆE ZARADITI NA FILMU O MENI

 
  Izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Shumel Meirom nije nimalo oduševljen filmom «Korijeni za budućnost» koji je izraelska kompanija «FILMID» snimila o životu lidera HSP-a Ante Đapića. Ne vjeruje da su se HSP i Đapić transformirali, a činjenicu da su Izraelci snimili film objašnjava time da neke izraelske kompanije peru biografije političara za novac. O filmu i  reakcijama koje je izazvalo njegovo premijerno prikazivanje u Hrvatskoj za «Slobodnu Dalmaciju» razgovaramo s predsjednikom HSP-a Antom Đapićem. 
            
- Što kažete na izjave veleposlanika Meira?
 
-Riječ je zasigurno o izvrsno odvaganoj diplomatskoj izjavi, koja je u svakom slučaju dosad najbolja koju je visokopozicionirani službenik Države Izrael dao o HSP-u i meni osobno. Jer nedvosmisleno je istaknuo da „nema ništa protiv gospodina Đapića“. To je zato što on vrlo dobro zna da nikada ništa nisam izjavio protiv izraelskog naroda i države. A uvjeren sam da je vrlo dobro upoznat i s činjenicom da je HSP u svojoj povijesti prozivan zbog filosemitizma te da je Židov Josip Frank jedan od povijesno najistaknutijih čelnika HSP-a. Odnos HSP-a i mene osobno, prema Židovima i Državi Izrael dio je političkog kontinuiteta i svjetonazora HSP-a kao najstarije političke stranke u Hrvata. Nadalje se u cijelosti slažem s njegovom izjavom da se Država Izrael ne bi trebala koristiti za čišćenje nečije političke prošlosti. U njoj bi se mogli prepoznati oni koji su se isticali za bivšega režima antisemitizmom, bili protivnici Države Izrael, za razliku od mene. Te strukture dijelom medijske, a dijelom političke, danas se služe Državom Izrael ne bi li se predstavili kao pronositelji demokratičnosti u Hrvatskoj. Ali njihov je antisemitizam jači od njih. To potvrđuje pisanje Židova malim slovom, ali i izrugivanje židovskim prezimenima. 
- Uvrijedili ste ih vješajući Pavelićevu sliku u stranci.

 - Imam dojam da s ovim svojim pitanjem pokušavate biti veći Židov od Židova, ili, papa od Pape. Zašto potencirate Pavelića i uvlačite ga u priču, kad ga ni njegova ekselencija nijednom riječju nije spomenula? Nikada nisam vješao slike u stranci. Ne činim to ni kod kuće. Držim krajnje nekorektnim to što određene strukture u Hrvatskoj kontinuirano hipoteke NDH pokušavaju pripisati isključivo meni i HSP-u, a tim ste utjecajima očito dijelom podlegli i vi. Podsjećam da je prvi djelomično afirmativni spomen NDH potekao od Franje Tuđmana na Prvom općem saboru HDZ-a. Ali, pošteno govoreći, nikada ne trebamo smetnuti s uma povijesni kontekst u kojem je to izjavio ne bi li oko ideje samostalne Hrvatske ujedinio svjetonazorski podijeljene Hrvate u domovini i iseljeništvu. Izvlačenje izjave iz povijesnoga konteksta bila bi najobičnija manipulacija. U to je doba pola državnog vrha davalo slične izjave. I svi smo znali zašto se to tako postavlja. Sada se pravimo naivni i svi se tereti koketerije s ustaštvom nastoje uporno pripisivati meni i HSP-u, jer neki žele glumiti svece. Pogledajte samo predsjednika Mesića. On je devedesetih u istoj mjeri, ako ne i većoj od HSP-a koketirao s ustaštvom, ali mu to danas nitko ne spočitava.
 
  - U filmu spominjete Tita kao zločinca i Tuđmana kao heroja.  A Pavelić? Gdje njega svrstavate? 
     
 - Vrlo decidirano sam rekao da je Pavelić bio dio povijesnog nasljeđa HSP-a, jer kada bih to zanijekao bio bih krivotvoritelj povijesnih činjenica. Ali isto tako i da današnja Stranka prava ne počiva na Pavelićevom nauku. Rimski ugovori, rasni zakoni i koncentracijski logori, jako su opteretili Hrvatsku i nisu nasljeđe s kojim bi se bilo tko ponosio. Volio bih da to svi moji kritičari jednom uzmu zdravo za gotovo i da ne moram stalno ponavljati jedno te isto. 

 - Izraelski veleposlanik smatra da se niste dovoljno jasno deklarirali oko toga.

 - U knjizi dojmova u YAD VASHEMU napisao sam da iskreno žalim za svim žrtvama koje su za vrijeme NDH ubijene na području Hrvatske. Jasno sam rekao da se radi o zločinu. Ne znam  koja bi bila korist od toga kad bih to stalno ponavljao, jer niti se smatram odgovornim, niti podupirem politiku koja je do tih zločina dovela. Želim podcrtati da su moji partneri i prijatelji u Izraelu puno otvoreniji i iskreniji po ovom pitanju od mnogih koji bi rado u Hrvatskoj išli u lov na vještice, a HSP im se čini zgodnim poligonom za to. Aktivna politika HSP-a u Republici Hrvatskoj i inozemstvu ponajbolje svjedoči o nama, usuprot medijskoj slici koja se nastoji isfabricirati u određenim domaćim kuhinjama za račun pojedinih stranaka u predizbornoj kampanji. 
 
 -  Paraga je nedavno prijavio Izraelcima da ste na stranačkoj konvenciji pjevali pjesmu «Jasenovac i Gradiška Stara».

   - Na žalost i gospodin Paraga je dio prošlosti HSP-a i to one prošlosti u kojoj se ponajviše koketiralo s ustaštvom i NDH. One koja je na Prvom općem saboru 1991. inaugurirala NDH kao svojevrstan ideal. Borim se protiv tog Paraginog korova 14 godina, jer je u svom inauguracijskom govoru takvu politiku trasirao, a sada se od nje ograđuje. Nevjerojatno je da se u njegovom mandatu i pod njegovim blagoslovom tiskaju načela Ustaškog pokreta u stranačkom glasilu, a da u isto vrijeme u SAD-u proziva Hrvatsku za progone Roma, Srba i Židova pod Tuđmanovim režimom. Tu nekorektnost i neprincipijelnost kaznili su na koncu i članovi HSP-a smijenivši ga s čelnog mjesta u stranci. Što se tiče podmetanja da sam na stranačkoj konvenciji pjevao ustaške pjesme, mogu reći da gospodin Paraga po svom običaju laže. Činjenicu da laže mogu potvrditi i moji izraelski prijatelji koji su bili gosti te konvencije, 1500 izaslanika i novinara, ali i filmske vrpce s konvencije. Ali filmske vrpce s Prvog općeg sabora potvrđuju i Paragino neoustaštvo, doslovce kako sam ga opisao.  

- Zašto ne želite otići u Jasenovac?

- Nemam ja ni tu kompleksa i jasno mogu reći da je u Jasenovcu počinjen zločin.

- Zašto onda ne odete tamo?

Velikosrpska propagandistička mašinerija u koju su zdušno uključeni povjesničari, već više od pola stoljeća razvija mit o Jasenovcu, kako bi se na tom temelju razvijala teza o genocidnosti hrvatskoga naroda, produbljivala mržnja, poticalo na preventivni zločin i opravdavalo etničko čišćenje hrvatskog, a onda i svih drugih nesrpskih naroda na hrvatskom državnom području. Sve dok se srpska intelektualna elita ne riješi nezajažljivih teritorijalnih aspiracija svetosavlja, Ilije Garašanina, Vuka Stefanovića Karadžića i etničkog čišćenja Vase Čubrilovića, na ovim će našim prostorima vladati zlo.
U Jasenovcu je počinjen zločin i to je neporecivo. Strašan zločin koji se ni sa čim ne može opravdati. No srpska inteligencija krivotvori tu činjenicu uvećavajući srpske žrtve na entu potenciju i tako razvija mit o Jasenovcu, tezu o genocidnosti hrvatskog naroda. Taj propagandistički zločin potiče sustavnu šovinističku mržnju i održava trajnu nestabilnost na ovim prostorima, jer stvara pretpostavke za neke buduće ratove, opravdanje za svaki budući srpski zločin.
Žalosno je što najveći dio srpske inteligencije sustavno želi vaditi trunke iz tuđih očiju, zanemarujući balvane u svojima. Želim vjerovati da će XXI. stoljeće u tom pogledu donijeti promjene i da će Srbi sami otvoreno progovoriti o Nedićevoj Srbiji, prvoj Juden frei državi Europe, o agresiji i zločinima počinjenim sredinom i koncem prošlog stoljeća uime stvaranja Velike Srbije. No proglašavanje Draže Mihailovića antifašistom, uvjerava me da taj trenutak još nije došao i da ću morat pričekati dok srpski povjesničari postanu poput židovskih, pa trijezno i pošteno - koristeći znanstveno utemeljene, egzaktne metode - progovore o žrtvama Drugog svjetskog rata. Tada ću osobno, prvi doći u zoru izraziti žaljenje za sve nevine jasenovačke žrtve. U protivnom, pristao bih biti dijelom zločinačke propagandističke mašinerije i specijalnog rata koji se kontinuirano vodi protiv Hrvatske i Hrvata.
I na kraju, želim naglasiti da smo se već odazivali pozivu i bili u Jasenovcu, gdje nas je zastupao visoki stranački izaslanik i saborski zastupnik Pero Kovačević. Naše hrvatsko čovjekoljublje obvezuje nas izraziti žaljenje za nevine žrtve, ali smo istodobno obvezni voditi računa i o tome, da se ta naša iskrena gesta ne zlorabi u propagandističke svrhe suprotne nacionalnim interesima. A upravo bismo takve učinke polučili da je u Jasenovac otišao Ante Đapić.

- Film o vama najavljuje se kao dokumentaran, a svi koji smo ga pogledali uvjerili smo se da se radi o promidžbi.

-  Za razliku od Vas, ja nisam filmski teoretičar ni kritičar i ne bih želio ulaziti u raspravu je li to dokumentarni film ili nije. Nekako imam dojam da bi redatelj Jakov Sedlar bio u tom pogledu kompetentniji od mene, Vas i Vaših novinarskih istomišljenika određivati žanrovsku pripadnost filmova, ali prihvaćam i mogućost da pritom možda i griješim. Svaki film nosi svoju poruku, pa bi se svaki tako mogao svrstati pod promidžbeni. Za «Loru» kažu da je dokumentarni film, a za mene je to falsifikat, «Svjedoci» su igrani film s političkom pozadinom za mene potpuno neprihvatljivom. Dakle, svaki film nosi svoju poruku i promidžbu nečega, a ovdje je samo relevantno pitanje je li ovo istina ili nije?

- Koliko će to sve koštati stranku? 

- Ništa!

- Kako ništa? 

 - Vlasnik «FILMIDA» Ron Assoulin mi je predložio nagodbu koju nisam mogao odbiti. Ponudio mi je snimanje biografskog filma, čiji bi vlasnik bio FILMID, a ne ja, a zauzvrat bi mi organizirao kampanju. Uvjet Izraelaca je bio da se ne miješam u scenarij. 

  - Zašto bi Vam netko besplatno radio kampanju i snimio propagandni film ? 

 - Oni imaju svoju računicu i misle da će na filmu zaraditi. Distribuirati će ga po cijelom svijetu, televizijskim kućama, videotekama … «FILMID» ima ugovore s nekoliko američkih tv kompanija, izraelskom televizijom koja emitira sve što oni proizvedu.

- S projekcijom filma krenuli ste u izbornu kampanju, kako ćete pomiriti ono što od vas očekuju Vaši birači i ono što morate pokazati međunarodnoj zajednici? 

 - Nemam što pomirivati, a još manje ikoga pritom obmanjivati. Mi nemamo dvije politike kao neke stranke: jednu za unutarnju, drugu za vanjsku uporabu. Mi nemamo također običaj u predizbornoj kampanji govoriti jedno, a nakon zauzimanja pozicija vlasti nešto posve suprotno. To su problemi s kojima se moraju nositi naši konkurenti. Film Korijeni za budućnost vjerodostojno prikazuje tu narav HSP-a. Izbori u Slavonskom Brodu pokazali su da smo na pravom putu. Vodit ćemo afirmativnu kampanju bez niskih udaraca, ali ako nas udare ispod pojasa, vratit ćemo trostruko. Ne ću dopustiti ni da me Sanader, posredno preko medija diskvalificira. Poznato je da on drži šapu, ne samo nad državnim medijima, nego ogroman utjecaj ima i na kompanije kao što je vaša - EPH. No, nismo ni mi male babe, i znat ćemo prepoznati tko nas i za čiji račun napada i uzvratiti istom mjerom.        

 - Vi ćete biti nositelji svih listi HSP-a na izborima?

- Da.

- Tko su vaši favoriti koji će konkurirati za mjesta u Vladi, ako budete u prilici formirati vlast?

- O tome je još rano govoriti, no mogu reći da želim tamo vidjeti nove ljude koji su javnosti manje poznati. Od afirmiranih političara možda bi u izbor ušla Ruža Tomašić, ona ima želju biti ministrica policije. U Vladi bih želio vidjeti Daniela Srba, na mjestu ministra gospodarstva, potom Danijela Kotlara u resoru obrane, dr. Tomislava Vlajnića u zdravstvu…

- Što će na to reći vaše saborske perjanice?

- Što bi rekli? Oni će i dalje biti saborski zastupnici. To rade izvrsno i nema im ravnih. Ali, sve legitimne ambicije spreman sam saslušati i načelno poduprijeti.

- A vi? Ne bi u Vladu ?  

- Ne, ne želim biti ministar. U Vladu bih ušao samo u slučaju kad bih dobio toliko mandata da mogu biti premijer, a to postaje sve izglednije.  

- A Sabor? Bi li htjeli biti Šeks umjesto Šeksa. 

- Želio bih biti Đapić umjesto Šeksa.
OKVIR:
                   
  - Predsjednik Mesić veli kako neće pogledati vaš film jer ne spominjete kako ste stekli magisterij.

 - Mislim da Predsjednik nije pogodna osoba za komentiranje tuđih akademskih titula. Također mislim da to ni nije prihvatljiva razina komunikacije za instituciju Predsjednika.
-Zašto?

Žao mi je što moram odgovoriti na ovo Predsjednikovo uključivanje u predizbornu kampanju, doduše malo prihvatljivijim tonom, ali ipak ne onakvim kakvim bih želio komunicirati s osobom koja obnaša dužnost Predsjednika Republike. Nikada se nisam lažno predstavljao kao magistar. Fakultetsko vijeće Pravnog fakulteta u Splitu dodijelilo mi je, a potom oduzelo titulu. Predstavljao sam se magistrom samo do trenutka dok mi titula nije oduzeta. Nasuprot tome, predsjednik Mesić se 1990. godine, kada je bio mandatar Vlade nakon demokratskih izbora, jedno vrijeme predstavljao kao magistar, iako nikada nije tu titulu službeno stekao. Suvremenicima je to dobro poznato, a to se da lako i provjeriti u arhivi HRT-a.

OKVIR 2:
  - Vaš nekadašnji stranački kolega Ante Prkačin žestoko se obrušio na Predsjednikov izbor zapovjednika kopnene vojske. Strepi li doista Slavonija od Mladena Kruljca kako tvrdi Prkačin?

 - Ne bih komentirao izjave gospodina Prkačina. Mladen Kruljac pravi je čovjek na pravom mjestu. U slučaju s general-pukovnikom Kruljcem Predsjednik je napravio izvrstan izbor.
 
antodjapic @ 08:35 |Isključeno | Komentari: 37 | Prikaži komentare
Bloger
Arhiva
« » kol 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
41299
 
Index.hr
Nema zapisa.